Odgovor g-dinu Aleksandru Vučiću, predsjedniku R. Srbije

Poštovani

Na press-konferenciji, 07.07.2020. godine, koju ste održali i tom prilikom govorili o raznim temama, a nezaobilazno i o stanju u Sandžaku i eskalaciji zaraze korona virusom, između ostalog, kazali ste: „Nisam dovoljno poznavao običaje naših muslimanskih prijatelja, naših Bošnjaka. Nisam znao koliko je Bajram značajan i koliko ljudi ide u džamiju! Nismo zabranili ulaz u džamije. I to nas je skupo koštalo, to nas je užasno skupo koštalo! I ako je neko za to kriv, ja sam! Pogledajte snimke petkom… (pauza uz hvatanje rukom za glavu). Užasno je reći dobra nam je situacija kako je moglo da bude. Da li su mogli i neki drugi iz Islamske zajednice da reaguju? Možda jesu, možda nisu, ali nije njihova dužnost. Bila je naša dužnost. Ne znam kako mi se to dogodilo!? Jednostavno ne znam kako mi se to dogodilo! Živ bih se pojeo! Živ bih se pojeo!“ A na postavljeno pitanje nekoga od prisutnih: „Da li će neko da snosi odgovornost“, odgovorili ste: „Ja ću da snosim odgovornost!“

Radi Vaše informacije, poštovani predsjedniče, i informisanja javnosti, zbog istine, podsjetit ćemo Vas kako su se stvari događale, da bi na kraju svako prosudio kolika je odgovornost Islamske zajednice za aktuelno stanje.

Kada se početkom marta ove godine moglo zaključiti da će i Srbija biti zahvaćena korona virusom, s obzirom na njegovo širenje na prostoru Evrope, dok ste Vi i nadležni stručnjaci govorili o nepostojanju opasnosti i o „smiješnom virusu“, rukovodstvo Islamske zajednice je 11. marta, pet dana prije uvođenja vanrednog stanja na prostoru R. Srbije, održalo prvi sastanak tim povodom, kada je donijeto niz mjera koje su se ticale preventivnog djelovanja. Što znači da smo bili odgovorni i onda kada su odgovorni bili neodgovorni.

Nakon što je uvedeno vanredno stanje i policijski čas, 16. marta, Islamska zajednica je odmah nakon toga, 17. marta, bez Vašeg zahtjeva, inicijative, poziva, molbe ili sugestije da bi bilo dobro da se to uradi, ipak, svjesna opasnosti i svoje odgovornosti za živote ljudi, zatvorila sve svoje odgojno-obrazovne i humanitarne ustanove: Medresu, Fakultet za islamske studije, Predškolske ustanove, Školu Kur’ana Časnog, mektebsku nastavu u džamijama, prekinula rad vakufskih kuhinja koje djeluju u okviru Centra za humanitarni rad Hajrat itd., a potom krenula i sa zatvaranjem džamija i prekidanja svih džamijskih i masovnih vjerskih aktivnosti, počevši od Beograda i Novog Sada, jer je tamo bio najveći broj zaraženih, što je učinjeno 19. marta, a potom 20. marta zatvorene su sve džamije (koje djeluju u okviru sistema legalne, legitimne i kod većine muslimana u Srbiji jedine priznate) Islamske zajednice u Srbiji, na prostoru Sandžačkog, Preševskog i Beogradsko-novosadskog muftijstva.

Islamska zajednica je nakon proglašenja vanrednog stanja formirala svoj Krizni štab, iako to njoj niko od nadležnih nije sugerisao ili kazao da bi bilo dobro, niti je, bez obzira na njen autoritet i kacitetet, tražio da se uključi u rad lokalnih kriznih štabova, tako da je sve svoje resurse i infrastrukturu podredila humanitarnom djelovanju, pružanju pomoći i vođenju brige o ugroženima na različite načine.

Radi istine i kako bi ste znali, uvaženi predsjedniče, Islamska zajednica u Srbiji je tokom vanrednog stanja podijelila oko 12.000 humanitarnih paketa različitih sadržaja, čija je ukupna vrijednost oko 250.000 eura i oko 100.000 kg brašna, i to na cijelom prostoru Srbije, od Priboja, pa sve do Subotice, ne samo svojim sunarodnicima Bošnjacima i muslimanima, već svim ljudima kojima je pomoć bila potrebna, bez obzira na vjersku, nacionalnu ili partijsku pripadnost. O tome možete saznati ako upitate one koji su pomoć dobili u: Priboju, Prijepolju, Brodarevu, Novoj Varoši, Sjenici, Tutinu, Novom Pazaru, Kraljevu, Krupnju, Loznici, Šapcu, Beogradu, Smederevu, Smedrevskoj Palanci, Boru, Novom Sadu, Beočinu, Subotici…

Kada je donijeta odluka o ukidanju vanrednog stanja polovinom mjeseca Ramazana, 6. maja, i konstatovano „da je prestala opasnost, a virus oslabio“, Islamska zajednica se je obradovala, kao i svi građani Srbije, koji su skoro dva mjeseca bili pod strogim mjerama, te je u četvrtak, 7. maja, donijela odluku da se otvore džamije, sa početkom od petka 8. maja sa džuma namazom, maksimalno skrativši vrijeme boravka u njima, uz naredbu strogog poštovanja mjera zaštite, kao što su: nošenje zaštitnih maski, održavanje fizičke distance, dezinfekcija na džamijskom ulazu, redovno čišćenje i dezinfekcija prostora, nošenje sopstvene prostirke za molitvu itd. Odluka je donijeta jer su stroge mjere ukinute, dozvoljen rad restorana i postepeno potpuno normalizovan život, a ujedno i zakazan novi datum izbora za 21. juni, koji su prethodno bili otkazani, dozvoljeni skupovi, a od strane nadležnih stručnih tijela i najviših državnih zvaničnika pažnja javnosti je usmjeravana u pravcu normalizacije života, nepostojanja opasnosti, priprema i učešća na izborima.

Nakon 15 dana od ukidanja vanrednog stanja, 24. maja, bio je Ramazanski bajram i s obzirom na potpuno opuštanje i nepostojanje nikakvih zahtjeva, prijateljskih preporuka od Vas ili nadležnih, Islamska zajednica nije zabranila obavljanje bajram namaza, ali jeste sugerisala da se poštuju prethodno spomenute mjere samozaštite i da se zbog osjetljivosti situacije izbjegnu tradicionalni bajramski obilasci i čestitanja, ili svedu na krug najuže porodice.

Kazati da je Ramazanski bajram i okupljanje u džamiji petkom razlog zaraze, uz hvatanje za glavu, apsurdno je, bez obzira što je Vaša želja pokušaj bježanja od sopstvene odgovornosti. Da je Bajram i okupljanje petkom na džumi uzrok zaraze, kako Vi kažete, koja je uzrokovala kolaps zdravstvenog sistema u Sandžaku, opšti haos i rasulo koje se dešavalo 15-tak dana, čiji je bilans oko 200 umrlih u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici, a samo u jednom danu na prostoru pomenuta tri grada, 4. jula, umrlo je 27 osoba, od čega je sigurno više od pola usljed zaraze virusom COVID-19, nije i ne može biti tačno. Jer da jeste, zaraza i porast broja oboljelih sa smrtnim ishodima desio bi se najkasnije 15-tak dana nakon Bajrama, to jest do 10. juna, ali se to nije dogodilo. Za to ne postoje nikakvi zvanični dokazi niti evidentirani slučajevi.

Svaljivati odgovornost i krivicu na Islamsku zajednicu i Bajram je tendenciozno i neprihvatljivo, ako se ima na umu da su odmah po ukidanju vanrednog stanja restorani širom Srbije, pa i u Novom Pazaru, bili puni, da su održavana porodična veselja, svadbe, noćne žurke, da su kafane i diskoteke radile do zore, sa stotinama prisutnih, da su nedjeljama pred bankama stajali redovi ljudi želeći da podignu 100 eura koji su im dodijeljeni od strane predsjednika, za koje se prema zvaničnim informacijama prijavilo više od četiri, a podiglo više od šest miliona, potom i masovni predizborni skupovi.

Ako se datumski pogleda kada se dešava eksplozija zaraze i kolaps zdravstvenog sistema u Novom Pazaru i Sandžaku, može se zaključiti da je to neposredno nakon izbora. S obzirom da nadležna stručna tijela kažu da inkubacija korona virusa traje 10-15 dana, to znači da su se prva masovna inficiranja i zaražavanje ljudi dešavala 10-tak dana prije izbora, u jeku predizborne kampanje, za koju nije odgovorna Islamska zajednica, jer nije ona učestvovala na izborima, niti je mogla imati podatke i informacije šta se dešava u zdravstvenom sistemu Novog Pazara da bi alarmirala Vas i javnost.

Najodgovorniji i najveću krivicu za aktuelno stanje u Sandžaku i Srbiji snosi vlast koja mora pratiti stanje i donositi odluke i odgovorni na terenu koji obnašaju funkcije.

Shodno tome, poštovani predsjedniče, žalosno je što ne poznajete „običaje prijatelja muslimana, Bošnjaka“ i činjenicu da je Bajram njihov najveći blagdan. „Užasno“ je, kako Vi rekoste, što je broj klanjača petkom razlog da se zbog toga hvatate za glavu. Užasno je da se kajete što niste zabranili ulazak u džamije, a da pritom ne zabranite ulazak u crkve i da se zbog toga „pojedoste živi“, a niste zabranili rad restorana, svadbe, veselja, ili što ste milione građana Srbije izmamili iz kuća da podignu novac koji ste im uplatili. Užasno je što ste dozvolili da izbori i broj mandata bude važniji od života ljudi, a da oslobađate odgovornosti krivce, proglašavajući ih herojima, koji se navodno slomiše od borbe da pomognu narodu i državi. Pa ima li neko drugi, osim njih, da taj posao može i treba raditi!?

Sramota je što za sve prethodno okrivljujete Islamsku zajednicu, kada znate da je baš ona među prvima ukazala na problem, tražeći da se reaguje. Koja je opet po sopstvenoj procjeni, 4. jula, zatvorila džamije, bez Vašeg ili bilo čijeg zahtjeva ili sugestije, čineći sve što je u njenoj moći da pomogne ugroženima, bez obzira što nijedan njen vjerski službenik nije dobio nikakvu nadoknadu, to jest „korona minimalac“ u iznosu od 30.000 dinara, koji je država Srbija isplaćivala svim zaposlenima za zadnja tri mjeseca.

Poštovani predsjedniče, pošto znate ko su krivci i najodgovorniji za katastrofu u Sandžaku, posebno Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici, a zbog porasta broja zaraženih i umrlih, sada možemo dodati i u Priboju i Prijepolju, koje neprestano prozivate, ali nakon toga velikodušno amnestirate i preuzimate krivicu, s obzirom da ste predsjednik ove države i da imate apsolutnu vlast i sve resurse, raspolažete informacijama više od bilo koga u zemlji, da ste vrhovni komandant vojske i imate mogućnost djelovanja u svim situacijama, bez obzira što druge optužujete, pa amnestirate i smatrajući sebe nevinim preuzimate odgovornost, ipak ste Vi, zbog pozicija i mogućnosti za djelovanje, jednom riječju, po službenoj dužnosti najodgovornija osoba za sve što se dešava u Srbiji i Sandžaku, uključujući i aktuelno stanje.

Međutim, mi zbog toga u ovom momentu ne tražimo, niti želimo utvrđivati Vašu krivičnu odgovornost, jer znamo da ne biste dozvolili da se stvari odvijaju u tom pravcu da ste mogli pretpostaviti šta će biti posljedice, već tražimo da ne nabrajate krivce, da ne oklijevate i bespotrebno ne odlažete pružanje pomoći narodu Sandžaka, jer već se puno zakasnilo i to kašnjenje će ostaviti trajne posljedice. Podržite ono što radi Islamska zajednica, jer je u ovim danima eskalacije zaraze, imajući u vidu svoje mogućnosti, uradila puno: donirala je bolnicama u Sandžaku značajne količine lijekova, više od 10.000 zaštitnih maski, 2.000 vizira, uplatila apotekama u Novom Pazaru, Tutinu, Ribariću, Sjenici, Prijepolju i Priboju značajna sredstva kako bi oni koji su na kućnom liječenju mogli doći i besplatno preuzeti svoju terapiju.

Islamska zajednica je oslobodila troškova opremanja i obavljanja dženaze porodice osoba koje su umrle od virusa COVID-19, novčano pomogla i pomaže velikom broju ljudi koji su se liječili i liječe u kućnim uslovima, pokrenula niz humanitarnih akcija u zemlji, okruženju i cijelom svijetu, od Evrope do Amerike i Australije, a rezultati toga jesu donacije i pomoć brojnih pojednica koji su se odazvali i odazivaju na poziv Islamske zajednice i uključili se u akcije obezbjeđivanja potrebnih sredstava, lijekova i opreme bolnicama u pomenutim gradovima, koja se mjeri stotinama hiljada eura, u sklopu koje je tokom zadnjih 10-tak dana obezbijeđeno 10-tak namjenskih ambulantnih kola, koja su donirana bolnicama u  Sandžaku, od čega je više od pola donirano nakon konsultacija i na preporuku Islamske zajednice.

Recite nam, poštovani predsjedniče, gdje to u Evropi, pošto je naš grad proglašen „Evropskim Novim Pazarom“, ima da građani u situacijama kriza, zaraze ili bolesti kupuju lijekove, zaštitnu opremu, ambulatna kola itd. i poklanjaju ih bolnicama, kako bi ljekari mogli da pruže kvalitetno liječenje pacijentima, ako država ulaže u te bolnice milione eura, „dobro su opremljene i svega imaju dovoljno“!?

Najmanje što zaslužuje Islamska zajednica od Vas lično i Vlade R. Srbije za ono što je uradila i radi, bez obzira da li je to ili nije njena dužnost, jeste poštovanje i zahvalnost, kao i izvinjenje za upućene optužbe.

 

Šef Kriznog štaba Islamske zajednice

Dr. Rešad ef. Plojović

Ostale aktivnosti