Večeras je pred punom salom Doma kulture u Priboju promovirana prva knjiga glavnog imama Medžlisa IZ-e Priboj msc. Harun ef. Eminagića koja je nastala kao rezultat izrade njegovog master rada.
Skupu su prisustvovali glavni imami sandžačkih medžlisa, imami, džematlije te lokalni predstavnici Srpske pravoslavne crkve.
Knjigu su promovirali mr. Muharem ef. Omerdić kao učenik i poznavalac rah. Kasim ef. Hadžića, jednog od poznatih Pribojaca koji je tema ove knjige, muftija dr. Mevlud ef. Dudić kao recenzent knjige i mentor autora Eminagića na master studijima, te Zijad Smailbegović i Fehim Mehović, kao potomci i rodbina pribojskih velikana Hasan-age i Kasima Hadžića.
Prisutnima se obratio i sam autor.
Kulturno-umjetničkim programom skup su uljepšali Samir ef. Gibanica i Lejla Mišorep, te učenjem odlomaka iz Kur’ana Časnog Muhamed ef. Hurem.
Skupom je moderirala Amina Mišorep.
Skup je završen učenjem Fatihe rah. akademiku muftiji Muameru Zukorliću.
Obraćanje Muftije dr. Dudića prenosimo u cjelosti:
Poštovana ulemo, uvaženi profesore Omerdiću, cijenjeni domaćini na čelu sa glavnim imamom Harun ef., poštovani prisutni, braćo i sestre, esselamu alejkum.
Pripala mi posebna čast i zadovoljstvo da kao predsjednik Mešihata IZ-e u Srbiji budem jedan od promotora na veličanstvenom skupu, iniciranom u povodu sjećanja na dva Bošnjačka velikana rodom iz šeher Priboja, a koja je znalački i vješto, uobličio naš mladi i vrijedni autor mr. Harun Eminagić u koricama knjige pod naslovom ,, Znameniti pribojski velikani,,.
Mi danas okupljeni ovdje u Priboju, na kapiji Sandžaka, svjedočimo jednu veliku istinu i poruku za Bošnjake, a ona glasi: da velikani jednog naroda koji su udarili prepoznatljiv pečat jednom vremenu i prostoru, nikada ne umiru. Oni su živi dok žive generacije ovakvih mladih i odlučnih pregalaca, čuvara njihovog lika i djela. A njihovi hajrati su očigledni, prvenstveno kroz vakufe, generacije svršenika medresa, stipendista, pisanih djela i traktata, vrijednih i uzoritih imama, roditeljskih savjeta i mudrih nasihata.
Dvojica Sandžačkih velikana porijeklom iz šeher Priboja na Limu, Hasan-aga i prof. Kasim ef. Hadžić su svijetli primjeri iz napredne generacije Bošnjačkih intelektualaca, koji su predanim radom i požrtvovanošću predstavlajli bedem u odbrani i očuvanju islamskih vrijednosti, tradicije i kulture ovih prostora.
Rahmetli Hasan-aga je to činio kroz instituciju vakufa, a rahmetli Kasim efendija svojim neiscrpnim prosvjetiteljskim i misionarskim djelovanjem bez granica, svugdje i na svakom mjestu. Time su obojica ostavili neizbrisiv trag u odgojno-obrazovnom oblikovanju Bošnjačke inteligencije, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Sandžaku.
Djelo koje se nalazi pred nama, a koje obrađuje ,, Znamenite pribojske velikane,, upravo je jedan od koraka na putu afirmacije kulture pamćenja naših velikana, vakifa i alima, koji su trasirali mapu po kojoj se trebaju orjentisati buduće generacije sandžačke uleme i intelektualaca, čuvajući i poštujući islamske vrijednosti i predano se boreći za te velike ideale.
Hasan-aga je iza sebe ostavio brojno potomstvo koje može o njemu pisati i govoriti, čuvajući tako pomen na njega, dok prof. Kasim efendija nije imao ličnog poroda, ali je ostavio stotine sinova u liku medresanata, stipendista, imama i studenata, koji su psali i koji će pisati o velikanima ovakvog formata.
Mr. Harun ef. se odvažio i znalački prihvatio takvog emaneta, te po prvi puta na sveobuhvatan i maestralan način prikazao zaostavštinu dvojice pribojskih dragulja i time, makar djelimično, ispunio obavezu u promovisanju sjećanja na ove dobročinitelje. Ono što prestavlja poseban kvalitet djela jesu i izjave i svjedočenja prijatelja i savremenika profesora Hadžića, a koja su živa i osjećajna, baš kao što je bio i Kasim ef.
Profesor. Muharem Omerdić, koji ga je bez sumnje najbolje poznavao među nama, govoreći o profesoru Kasimu Hadžiču,između ostalog, kaže: ,, Gledajući njegov obrazovni i spisateljski doprinos, sa punom odgovornošću ga možemo svrstati u najplodnije pisce druge polovine 20. stoljeća. Svi oni koji su poznavali profesora Hadžića složni su u jednom: da je svojim vizionarskim stavom i spremnosšću, u jednoj od najznačajnijih sfera ljudskog života – vjeri, promovisao vrijednosti na kojima su stasavale generacije njegovih učenika, a koji su u svom radu i djelovanju bili vođeni uzorom svog profesora Kasim ef.
Stoga, praćanje duhovnih tokova jednog naroda u modernom vremenu, neraskidivo je vezano s proučavanjem i reafirmacijom likova i životnih djela velikana u odrđenom historijskom razdoblju.
Na temelju svega rečenog, istraživački rad mr. Eminagića, pretočen među korice ove knjige, predstavlja nemjerljiv doprinos cjelokupnoj čitalačkoj javnosti, kako onoj u Pribojskoj tako i Sandžačkoj u cjelini, afirmišući dvije ljučne vrijednosti u islamu, a to su, vakuf i znanje.
Na kraju, mubarek olsun Islamskoj zajednici, mubarek olsun Medžlisu IZ-e Priboj, sve čestitke autoru mr. Harun ef. Eminagiću, imamima i svima vama koji ste došli da zajednički osvježimo sjećanja na znamenite Pribojske velikane.
Esselamu alejkum.
