U džematu Makiš u Beogradu gdje se ionako teško živi, korona je dodatno usložnila život ovih ljudi. I usred čak I najtežeg perioda imam je organizovao svoje džematlije dijeleći pomoć jer su mnogi ostali bez ikakve mogućnosti da bilo šta zarade a ovdje se živi od skupljanja sekundarnih sirovina.
–Iskoristio bih priliku da se zahvalim Islamskoj zajednici, Mešihatu, CHR Hajrat koji su nam pomagali i dijelili smo namirnice ljudima koji su bili u jako teškoj situaciji. Baš kada nam je bilo najteže nisu se odazvale neke institucije u toj mjeri u kojoj je pomgla Islamska zajednica. U ovom krugu gdje I živim otprilike je oko 150 muslimanskih porodica. Postoje ljudi koji su također u teškom stanju a nisu muslimani I mi smo se trudili da svima pomognemo, kaže Ramiz ef. Ćurkoli, imam
Od džemata Makiš, od mesdžida, oko tri kilometra udaljeno je naselje gdje se vodi gola borba za život.
–Gdje bukvalno nemaju krov nad glavom, nemaju struju, pijaću vodu. To je strašno s obzirom na to da živimo u glavnom gradu. Imamo jedno naselje na starom obrenovačkom putu gdje ljudi žive u kontejnerima. Trudili smo se da I njima pomognemo ne pitajući da li tui ma više muslimana ili nema.
Trude se, kaže, održati vjerski život koliko god je moguće. Organizovati vjersku nastavu jer islamske vjeronauke u školi nema. Ovaj mesdžid djeluje već tačno deset godina
–Dok sam bio mali, sjećam se, donijeli smo odluku da se napravi ovaj Mesdžid. Ovo je mali mesdžid koji može primiti najviše 80 klanjača. Kada smo krenuli da ga gradimo krenuli smo s nulom. Nismo imali sredstava ni za temelj, ali kada čovjek ima iskren nijet, Allah, dž.š. će mu pomoći.
Efendijina kuća odmah je uz mesdžid. Svršenik je Medrese Gazi Isa-beg koji se odmah po završetku školovanja vratio z svoj Makiš. Odatle ne želi nikud. Tu je, kaže, njegov dom I njegov narod. Ovo dvoje se, poručuje, ne ostavlja.
