Okončana još jedna uspješna akcija Hajrata. Slijepi Mirsad i majka Fatima uselili u svoju kuću u Brodarevu.
Hajrat u Brodarevu uselio dvoje nemoćnih, 45 godina slijepog Mirsada i majku Fatimu. S ponosom ističu, sve završeno za manje od dva mjeseca. Prvo se svratilo u Brodarevu po Mirsada koji već nekoliko dana ne može iz postelje. Da je ovo najteža priča u Sandžaku, bez obzira što je za sve radostan dan tugu niko nije mogao skriti. Poput bebe, polako da ga ne uplaše, poveli ga do nove kuće. Sve je za Mirsada stres i patnja. I želja je bila ef. Bećirovića velikog čovjeka, humanitarca, da ga baš on uvede u novu kuću. Hajrat se pobrinuo i da stignu efendije, predvođene glavnim imamom iz Prijepolja. Nakon što su klanjali namaz, proučili muvlud i šerif i dovu za useljenje u novu kuću
Za akciju najzaslužniji prvi čovjek Hajrata. Bilo je, kaže, mnogo rada i truda, a gdje toga nema – nema ni uspjeha.
-Hajrat je usrećio mnoge porodice. Motiv je vjera, Kur’an, jer Muhammed s.a.v.s kaže da je najkorisniji insan onaj koji najviše koristi ljudima. U mnogim stvarima zabranjeno je takmičenje, osim u dobrim djelima jer je u tome hair. Pomogli smo mnogim porodicama ali me ovo što smo učinili za 45 godina slijepog Mirsada i njegovu majku čini posebno sretnim. Trudio sam se koliko god sam mogao, dolazio, obilazio. S njihovim useljenjem ubrali smo plodove. Molim Allaha dž.š. da im podari svako dobro, olakša život jer nije lahko boriti se s bolešću, ali barem smo obezbijedili da im bude bolje i ugodnije, kaže Mirsad ef. Bećirović direktor CHR Hajrat.
Na useljenje donijeli kauč i levhu da krasi njihov dom. Mnogo je onih koji su dali svoj doprinos u ovoj akciji. Među njima, džematlije iz Novog Pazara, Prijepolja, Brodareva, Njemačke, Švicarske, Austrije, Švedske, Udruženje majki iz Pariza, džematlije iz Luksemburga, džemati GAM i Hajden iz Švicarske i mnogi drugi koji su zvali, pitali, brinuli.
A dok se gradilo pomagle komšije, i po nevremenu. Nije nimalo bilo jednostavno. Zbog nepristupačnog terena često mašine nisu mogle prići pa se gotovo sve ručno radilo. Ali, kako kaže jedan od komšija koji je bio na svakoj mobi počelo je s kišom, a završilo sa suncem, berićetom. I on i svi sretni jer su zajedno dočekali da usele Mirsada i Fatimu. Zahvaljuju Hajratu, svim dobrim ljudima, što su pomogli da oni kojima je najpotrebnije dobiju svoje. I tako majka konačno maše sa ulaznih vrata konačno svoje kuće. I sreća još veća, jer će sad na sehur ustajati i iftare dočekivati u svom i na svom.
Mubarek olsun svima uz dovu da svaki hair i svaku sreću vide u ovom domu i ovoj kući.